ULUPUBIH je od početka  okupljao i promovirao  najkreativnije i najuspješnije umjetnike iz oblasti grafičkog dizajna, umetničke fotografije, produkt dizajna, scenografije, kostimografije, umjetničke obrade metala, tekstila i drugih materijala, keramike, enterijera, arhitekture, ilustracije, karikature... Unutarnja strukturiranost po oblastima vremenom se mijenjala i odražavala socijalne, kulturne, tehnološke, ekonomske i druge promjene, u duhu primjene umjetnosti u oblikovanju suvremenog življenja. Otvorenost Jugoslavije, bivše države u kojoj su tad djelovali bosansko -hercegovački dizajneri, omogućavala im je da mnogo ranije nego kolege iz socijalističkih zemalja istočne Evrope, tretiraju dizajn kao kreativni, neotuđivi dio ljudskog rada, nastojeći kroz umjetničku i oblikovnu praksu prestruktuirati društvenu i predmetnu stvarnost. Još 1964. godine su otklonjene sve zablude i prihvaćeno stajalište o dizajnu kao pojmu koji sintetizira svu složenost interakcije između upotrebnosti predmeta i njihove umjetničke obrade. To vrijeme je bilo sporije i komfornije, a teorija dizajna u Jugoslaviji je bila nedorasla dinamičnosti dizajnerskih projekata i promicanju novoga, pa se anahroni naziv udruženja nije mijenjao i nije odražavao sveobuhvatnost pojma "dizajn".
Nekoliko društveno-ekonomskih parametara je bilo presudno za strukturu udruženja i različitu dinamičnost pojedinih oblasti dizajna. Broj dizajnera nije bio toliki da bi se osnivale posebne udruge, recimo za scenografiju, kostimografiju, fotografiju, pa su se u udruženju našle i likovne disipline koje nisu prevashodno dizajnerske. Pokazalo se da to sasvim dobro funkcionira i u sadašnjem trenutku, kad autori istovremeno kreativno interveniraju u mnogim materijalima, medijima i područjima dizajna. Socijalistička privreda je bila vrlo "otporna" prema dizajnu, pa su produkt-dizajneri bili prisiljeni kreirati ne samo proizvod, nego i poslovnu atmosferu u kojoj bi se shvatila i bolje razumjela potreba za industrijskim oblikovanjem. Neke oblasti su napredovale brže i uspješnije participirale u suvremenim trendovima. Prije svega grafički dizajn, koji je, posebno preko dizajna u funkciji kulturnih događanja i umjetničkih trendova, imao najširi horizont i domete.

Disolucija Jugoslavije i osamostaljenje države Bosne i Hercegovine odrazili su se na dizajn vrlo burno.  U toku rata (1992 - 1995) Udruženje nije funkcioniralo kao strukovna organizacija, ali su njegovi članovi bili stvaralački izuzetno angažovani, explicirajući neizbježnost dizajna kao izuzetno vitalni prkos absurdima rata i dehumanizaciji. Mnogi su otišli u izbjeglištvo, nalazeći svoje mjesto u svijetu, ali čitavoj jednoj generaciji godine rata i njihov duhovni (ne)kvalitet  su značile neizbježan prekid. Drastična promjena životnih uvjeta, stagnacija ekonomije, ideološki jazovi i etičke dileme tranzicije, bili su im nepremostivi.

Odmah poslije rata, u junu 1996. Udruženje je obnovljeno. Potreba za kontinuitetom, u uslovima poslijeratne konfuzije, nalagala je obnovu pod starim nazivom - ULUPUBIH. Međunarodne dizajnerske organizacije su priznale taj kontinuitet, i dale značajan podstrek dizajnu u novostvorenoj Bosni i Hercegovini. Nove generacije dizajnera, na temeljima kontinuiteta, vrlo brzo su se uklopile u najsuvremenije pravce dizajna, komunicirajući na razini avangardnih shvatanja dizajna kao kvalitativne nadgradnje života čovjeka koji u sadašnjosti akceptira buduće kao izvjesno i podložno oblikovanju.
Iako danas dizajn pripada svetom trojstvu filozofije velikih svjetskih kompanija, uz marketing koncept i branding ("No Logo", Naomi Klein, NY, 2002), mogao bi, ukoliko njegovi stvarni akteri budu svjesni i hoće prihvatiti  odgovornost za egzistencijalnu sudbinu čovjeka općenito (Papanek), biti prostor "planiranja i projektovanja" izvjesnije ljudske budućnosti, neopterećene usudom kataklizme. Da je to moguće pokazuju i ideje kanađanina Bruce Mau, koje proizvodom razumijevaju i stvarnu ljudsku zajednicu i oblikovano društvo, i nagovještavaju da je moguće "oblikovati" cjele narode i države.
Dogledna budućnost će, po principu nužde, omogućiti izmjenu svijesti i uvesti ljudsku civilizaciju u eru preporoda i harmonije, u ono okrilje sveobuhvatnog jedinstva u kom će čovjek u suglasju s prirodom ostvaruje puninu svoga bića i potvrdu svoje iznimne pozicije u univerzumu. Za tu budućnost i dizajneri nove generacije u BiH već daju svoj prilog. Upravo oni sada čine okosnicu udruženja i sve više preuzimaju programske fonkcije i obaveze UIdruženja. Uvažavanje povijesti dizajna u Bosni i Hercegovini, a to je povijest ULUPUBIH-a, samo ilustrira suvremenost njihovih dometa.

Tim povodom izdata je Monografija "Dizajn u Bosni i Hercegovini" . Radi se o projektu interesantom sa stajališta umjetničke istorije BiH.

Članovi ULUPUBIH su i profesori na Srednjoj umjetničkoj školi u Sarajevu, Likovnoj akademiji u Sarajevu, Arhitektonskom fakultetu i u ostalim obrazovnim institucijama u kojima su se sticala znanja o dizajnu. Mnogi od njih predaju i na univerzitetima u svijetu.

1 Tim povodom izdata je Monografija "Dizajn u Bosni i Hercegovini" . Radi se o projektu interesantom sa stajališta umjetničke istorije BiH
2 Članovi ULUPUBIH su i profesori na Srednjoj umjetničkoj školi u Sarajevu, Likovnoj akademiji u Sarajevu, Arhitektonskom fakultetu i u ostalim obrazovnim institucijama u kojima su se sticala znanja o dizajnu. Mnogi od njih predaju i na univerzitetima u svijetu